Posle ljubavi
U zivotu stalno bezimo od sebe, ne prihvatamo svoju licnost onakvom kakva jeste i menjamo se zarad drugih ljudi. Smatramo da smo gori ili bolji od svojih bliznjih, ali retko kad vidimo da smo u stvari na istoj talasnoj duzini samo smo drugaciji. Svoju ljubomoru,bes i depresiju smatramo bezrazloznom a srecu uvek dobrom. I naravno verujemo da je svaka ljubav za zauvek bez obzira na to sto u nasoj podsvesti znamo da sve ima rok trajanja, samo sto se nesto pokvari kada mu istekne rok a nesto jednostavno transformise u nesto drugo, nekad bolje a nekad gore. Neke ljubavi su dovoljno pametne i jake da postanu prijateljstvo protkano secanjima na strast a neke ljubavi prerastu u nervozu i bes.
Ne govorim samo o ljubavi prema partneru. Hteli mi da priznamo ili ne, prvo zavolimo sebe svoje misli i svoj odraz u ogledalu. Tek kada naucimo da se smesimo sebi onda mozemo da se osmehnemo drugima bez ikakve zadnje namere. Naravno, neki ljudi se nikada ne osmehnu sebi i citavu svoju ljubav poklone nekoj drugoj osobi ali....zar se onda ne nadaju da ce umreti pre te osobe? Te osobe su emotivno defektne a emocije su nesto sto se treba srediti odmah po zavrsetku puberteta. Moj bivsi mi je jednom rekao da nikada mi on ne moze biti na prvom mestu, jer sam sama sebi uvek na prvom mestu. Istina. Istina je da on mi ne moze biti nikada na prvom mestu. Na prvom mestu su mi moje sestre. To sam shvatila ovoga Bozica kada sam nasla dukat u pogaci i prosledila ga svojoj mladjoj sestri ne spomenuvsi nikome da sam ga ja nasla. Tada sam svoju srecu stavila na drugo mesto, i naravno to bih opet uradila i radicu to do kraja zivota. I znam da to nikada ne bih uradila ni za koga drugog na ovom svetu. Ali ta ljubav ima rok trajanja. Nikada nece nestati ali ce se promeniti onoga trenutka kada dobijem decu. Opet necu sebe staviti na prvo mesto. I ne zalim zbog toga. Moj momak nije bio u pravu. Nisi sebi uvek na prvom mestu, ali kada naucis sebe da volis i kada naucis da se sebi osmehnes onda neces poklanjati toliko paznje mestima. Nesvesno ces raditi nesto pre za druge nego za sebe i bices sretan jer znas da to nema cenu i da nikada neces zeleti da ti se usluga vrati.
Ta veza i ta Ja smo gotove. Dve godine sam volela onako kako sam mislila da treba i na jedini nacin koji sam poznavala. Mislila sam da je za zauvek i utisavala sve glasove koji su mi govorili suprotno. Ne mislim da sam pogresila, mislim da je to jedna od najlepsih stvari koje sam uradila u zivotu,ali to je gotovo. Nikada vise necu voleti na isti nacin i to mesto koje je on zauzeo zauvek ce biti zauzeto, ali su ta mesta zakljucana u onome sto sam ja nekada bila. Ako mi se jednoga dana vrati, ako se ja njemu vratim volecu ga na drugi nacin i zauzece novo mesto. U zivotu nista nije iskljuceno. Kajanje, vracanje, prastanje su stvari koje se desavaju svakoga dana. Da li cete vi tome otvoriti vrata zavisi od vas, i niko vas ne treba osudjivati zbog toga. Pre dve godine bih bacila slike,poklone i sve drugo. Danas sve cuvam sve je na istom mestu jer sve je to moj zivot, i bilo da je ispod kreveta ili na policama deo je mene.
Nemojte bezati od sebe i verujte svojoj inuticiji,ako znate da nesto ima rok trajanja onda ste u pravu. Jer ste vi ti koji zele da to istekne. I nikad nikad ne bezite od tuge u vama. Plakanje je nekad podjednako divno kao i smeh.