Sta se na kraju desi sa svim onim momcima koji su povredili svoje devojke? Sta je sa svim zlim ljudima? Sta sa ljudima koji daju lazna obecanja? A svi oni koji ne umeju da kazu 'Izvini. Dobar dan. Dovidjenja. Dobro vece. Laku noc. Izvol'te.'? U koji krug pakla spadaju svi oni? Ili u raju ima odredjeni krug pakla samo za njih? Ne kazem ovim da verujem u raj/pakao ali hipoteticki. I nebitno to, ne zanima me gde odu kad odu nego sta im se desi ovde na zemlji. Da li im zivot stvarno vrati jednoga dana?
Devojka u najgorim godinama. Dvadeset i pet. Ni tamo ni ovamo. Manje vise vec 10godina se ljubi sa pogresnim momcima. Vec,recimo 7godina spava sa pogresnim momcima. Imala je dve veze. Zavrsila je fakultet i nasla u*ran posao o kome nije ni sanjala. Jedva sastavlja kraj s krajem i ne seca se kada je zadnji put volela. Zima je, napolju pada kisa ili sneg i ona mora da izadje po 100put u grad sa nekim drugaricama koje je upoznala tek pre par meseci. Zasto sa njima? Nek ima 4najbolje drugarice, one s kojima se druzi od vrtica. Jedna je udata, jedna je u inostranstvu, jedna je do guse u poslu i poslednja...poslednja vodi kampanju vec 5godina pod nazivom 'Zaprosi me'. No, nasa Dzejn Do ne posustaje, i obuva stikle, sminka se, fenira...radi sve sto treba da radi. Nisam musko i nisam sovinista niti primitivac. Znam da pojavom 'Sex i Grada' mnoge devojke su shvatile da su one Samanta ili Keri. Nemam problem sa time. Ali znam da ova Dzejn Do o kojoj pisem, nije ni Samanta ni Keri. Povredjena je i slomljena i nije joj san da izlazi jos 10godina i da ima super telo i ful mejkap svaki tren svog zivota. Ali muskarci...ta divna stvorenja su joj polomila srce bezbroj puta. Zasto? Nije umela di igra igrice. Opet, ne padaju svi muskarci na igrice ali vecina pada (ne srecu zena koje ne igraju, oni cesto padnu na veoma tanak led). Kako kaze Dusko Radovic
'Nas vole neke dobre, prave zene, a mi volimo one druge, koje niko ne bi voleo da nema nas.'
kao i uvek u pravu je. Ta dobra prava zena je volela nekog, vise ne voli. Ne mrzi ali ni ne voli. Nije je prevario, nije je iskoristio, nije uradio nista od toga. Mozda je cak i voleo. Ali nije znao kad da zagrli, kad da dodje, kad da govori, kad da cuti..nije znao nista od toga. I ostavila ga je pre dve godine. Danas je dve godine od tada. Dve godine nije imala nikoga. Mislim, imala je ali neke salabajzere koji nisu ni vredni pomena. I pokusavala je na mnogo nacina i pre njega i sa njim i posle njega da nauci neke stvari..one stvari koje ni jedna zena ne bi trebala da zna. Nauci i proguta sebe na prvom sastanku, pa na drugom, pa trecem, petom, desetom..a onda pukne, zaljubi se, bude iskrena i puf! otisao. Nije ni otisao, vec pobegao. I ostaje sama. Verujem ja da za nju negde postoji neko, neko ko ce je voleti..neko koga nece gledati na slikama sa zenom i decom i pitati se 'Zasto to nisam mogla da budem ja?'. Doci ce.
Ja tako verujem u ljubav. Verujem da je tu za svakog, ceka i cuti. Neki prodju pored nje i ne kazu to 'Dobar dan. Izvini. Laku noc.' Postoje takvi ali i oni je zasluzuju samo ne znaju..ali sve te dobre, divne devojke koje se boje da budu same, koje pate za tim da budu voljene...sve one ce dobiti svoju pravu ljubav. I zasto onda trace svoje noci na izlaske i dodire sa onima za koje znaju da su pogresni od samoga starta? Ne znam..verujem da ni one ne znaju. Ili mozda znaju.