za premijera Luksica da mu je sve sretno i bericetno!

Published on 17:00, 05/26,2012


Dragi dobri ljudi, da li vi znate da ce se od 1.juna oporezivati korisnici mobilnih telefona sa 1evrom mesecno. Da da, to nije vic ili sala.
I sada je 26.maj kako se priblizava taj 1.06. ja imam sve vecu i vecu zelju da odem u vladu crne gore i da razbijem nos svima njima tamo. Ajde sto su krali godinama i godinama, barem su to skriveno radili..nego sad otvoreno covece! Vide narod glup, pa uzimaj otimaj cerupaj kad mozes.
Gledam nesto onog premijera Luksica i sve me sramota. Sramota me i sto mi je on premijer ali me jos vise sramota sto me onakva spodoba potkrada. Ajde kad je bio Milo na vlasti, pa i razumem. Izgleda kao covek, a ne kao zacetnik evolucije, i viri mu lukavstina iz ociju. Nema problema, razumem gospodine Djukanovicu da ste mafijas evo izvol'te svaki dinar koji imam.
Hiperbola naravno. 
Ali ovog kad gledam, jooooo zemljo Indijo! Pa dodje mi da ga pitam 'Je li leba ti sto te Bog kazni?' i sve mi ga zao a i sve mi nesto gadan. I sad me jos i ponizava onako spodoban, pa dokle bre vise? Ovi kao nesto protestuju, aj vala..neka ih. Mada meni ti njihovi protesti lice na skupove omladinske zadruge.
'Svakog cetvrtka u 18h i nemojte da kasnite molim vas deco, imate sendvice i sokice, Evo izvol'te pistaljke i superrrrr.'
i oni nesto misle time da postignu. Aj da vidimo.
Ja sam rekla, prosle nedelje da na proteste vise ne idem. Jer opet tak'i smo ti mi, iako ove svrgnu sad sa vlasti ima da se vrate oni za 3,4 Sad. 
Uzas.


O Marijo, probudi me zlatom :D

Published on 13:40, 05/22,2012

 

 Oduvek sam mastala o dzakovima para. Ne dzaku, dzakovima. Naravno kada bih to dobila nagradila bih celu familiju, prijatelje, nakupovala svega i svacega za sestre poslala ih u Diznilend itd itd. Bila bih dobra i opravdala bih cinjenicu da imam para. 
E onda bih 'sela' i nakupovala sebi toliko garderobe da ne bih ni stigla sve da obucem. :) Pa zensko sam zar ne? 
Sada se oblacim kao klasicna devojka iz srednje klase. Priznajem, mozak mi nije dorastao tome da pravim fantasticne kombinacije od malo stvari, nikada to nisam umela. Onda sednem na polyvore.com i pravim li pravim kombinacije, i zamisljam sebe u tome.. Iako sam na faxu i to mozda i nije hobi za odrasle, ja uzivam u njemu. Radim to od 1.srednje onako samo za sebe..ne bavim se lajkovima, pregledima, ne odlazim na tudje profile..nene to je samo svet moje maste i stvaranja. 
Pa ovako ja stvaram:)

 

Off <3


summer2012

 
BW2

JobJobJobJobJobJobnotBlowJutsJob
love...you...&...me AB '11

Have a fancy day! '11

itd..

Kada ne mozete da ostvarite svoje zelje, morate da nadjete neki izduvni ventil za njih. 


Novo mracno jutro Srbije 'krivi smo mi'

Published on 11:11, 05/21,2012

Izborne rezultate sam na svu srecu docekala u tudjoj drzavi, ne bih podnela da sam bila u Srbiji. Kako hodati ulicama Beograda ponosno posle onakvog dana? Kako preci granicu Srbije? 10godina borbe protiv rezima Slobodana Milosevica, ubistvo Zorana Djindjica, ubistvo Slavka Curuvije, 12godina nakon 5.oktobra, 12godina gradjenja stabilne demokratske Srbije. Sve je palo u vodu. Buc!

Tomislav Nikolic prdsednik.

Tomislav Nikolic covek (za pocetak ja ni to ne mogu da svarim).

 


Nadala sam se da to nikada necu da dozivim. Jedna ljiga jedno veliko nista od coveka, jedan nacista,fasista,rasista,homofob,izdajica..i jos nekih milion losih groznih stvari je on. Obara Darvinovu teoriju evolucije, sa svojim dzukcom Vucicem, jednim potezom. Kalja ima velike Srbije. Srbije koja ima ogromno srce dusu koja voli svoj narod i koju njen narod voli onako kako je neshvatljivo drugim ljudima. Oprostite svi vi, Volim svoju zemlju. Ali volim sto nisam sada tamo. 
Ako me neko pita, Boris Tadic je predsednik. Ma vrag odneo salu. Ako mi je volja, vraticu se u 2000. i recicu da je Zoran ziv i da nece da umre uskoro. Da nece za 12godina na vlast da dodju njegove ubice, nepostovaoci njegovog lika i dela. Da nikada nece kursadzije pisati istoriju, da ce se stati na put Grand produkciji, da se Karici nece vratiti sa sve kupusom u rukama...Sve cu to da kazem. I verovacu u to. 

Sinoc sam se zaklela, i ostacu pri tome, da Ja nikada necu otici ni na jedne proteste, ni na jedne demonstracije, necu glas dici protiv vlasti. Iz mene govori razocarenje, ljutnja, bes.. ali ostajem pri tome. 10godina borbe je bilo uzalud. 

I samo za kraj stihovi Beogradskog sindikata:
"A ljudi slabo pamte
to je ovde glavni problem
ko te jabao godinama
jebace te opet."  

 


happiness is the key sadness is the answer truth is getaway.

Published on 21:00, 05/13,2012

Kao i svim ljudima koja karma ne voli, a mogu reci da mene zivotno mrzi, zivot je prepun ironije. Tako ja imam talenta za jedno a interesuje me nesto sasvim drugo, i onda se svadjam sa sobom i na silu se preusmeravam. Nakako zivim od ubedjenja da ljudi treba da rade samo i samo ono sto vole, sve ostalo je nepotrebno ako vas ne cini sretnim. Naravno isto tako smatram da je bes... ma ja o svojoj zivotnoj filozofiji, idealima, stavovima i odbrani svega toga mogu pisati vekovima. Veceras sam sela sa namerom da pocnem da pisem, da vidim kuda cu i da li cu uopste ikuda da stignem..
(u poverenju) knjizevnost ne cenim puno kao umetnost. Za mene je to niz sopstvenih ili tudjih zivotnih situacija ili dogadjaja prosaranih lepim recima, mislima o zivotu i ljubavi i uopste o stvarima o kojima se mnogo misli. Bavim se studijama umetnosti, tako da i nemam neko pravo na ovakvo misljenje, ali ipak morala sam da ga kazem/napisem pa makar se promenilo kroz sekundu. Naravno i ja citam, citam i mnogo i malo zavisi od godisnjeg doba. Moja kazna ipak je ta, sto imam misljenje i komentar o svemu. Ja toliko razmisljam da ponekad mislim da ce glava da mi pukne i fizicki i psihicki iako je to nemoguce...da cu ja da puknem. Koga zanima zasto je trava zelena?!? Mene. i sve ostale besmislice ovga sveta.
Imam misljenje, ne tako lepo i o umetnicima. Da se razumemo, ja jako cenim umetnike i njihovo stvaralastvo i genijalnost njihove reci pokreta tona. Ipak njihov odnos prema zivotu je nesto sto mi je oduvek smetalo. Veliki umetnici nisu najsrecnija vrsta coveka, zar ne? Barem nekih 70% njih. Oni najveci bili su najusamljeniji i najzaludjeniji sobom i svojim stvaralastvom.
Predrasuda (moja): Bave se unesrecivanjem sebe i ljudi oko sebe i onih ljudi koji su rasuti po celome svetu. Bacaju svoja osecanja i misli na druge ljude koji onda umesto da stvaraju neki svoj svet i odnos prema zivotu, utapaju se u njihov. Na taj nacin se sve nadogradjuje na nesto tudje i utapa. Raste (metafora) Drvo.

Znam po sebi. Stopila sam se odavno sa Adrijanom Molom. Jedan britanac, fiktivni lik, od svoje 13godine prati mene u stopu i sebicno me svojim dnevnikom zadrzava. Navikao me je da pravim planove, spiskove za sve i svasta, da razmisljam o ekonoskoj krizi, ratu u Iraku, padu Gadafija, plimi i oseki i mnogim drugim stvarima. Takodje stvorio je u meni zelju za jurenjem nemoguceg i nedostiznog i naviku da stalno preispitujem svoje odluke. Preispitujem kao da su tudje, kao da su dosle od nekog ko me ne poznaje. Tu je od moje 10godine, i citam ga i danas. Jedina knjiga tj jedine knjige koje citam opet i opet u nedogled, i citacu ih njv i za 10godina i vise. Izasao je i zadnji deo ali se bojim da ga kupim jer imam osecaj da ce se zatvoriti jedan veliki a vredan ciklus za mene i moj zivot i moj svet. Kao zadnji deo Harry Poter-a, iako je Harry bio tu samo za moje decije snove i sada kada sam odrasla jos uvek kada sanjam sanjam toliko daleko i nemoguce. Mada, Holden iz Lovca u razi me je naucio da ne trebam nikada nikada odrasti, da se cak ne trebam ni truditi.

Vidite, ja citam i ja se stapam i gradim na nesto tudje. Mozda cak i previse. To se kod mene primetilo jos kad sam bila mala, tada mi je otac rekao 'Nemoj da citas Orlovi rano lete, necu da ti pravim kucicu na drvetu' procitala sam i trazila sam i nisam je nikad dobila. Pocela sam da citam i pisem u 3.razredu osnovne skole, time sam zelela da nadoknadim veliki pretrpljeni gubitak. Samo sam sanjala izmisljala mastala i zaljubljivala se. Samu sebe sam lecila. Pevala, recitovala teske pesme koje sam polovinom sama izmisljala, pricala sa gomilom izmisljenih likova, mastala da sam Hajdi..a uvece kada zatvorim oci dopustala sam da me strah pojede, i moja masta je tad gradila mnogo ruznih situacija i bila prepuna tragicnih ishoda za moje najblize. Zato ni danas ne idem u krevet pre 00:00h jer me obuzima svasta.

Ovo pisanje je jedna odluka za mene, a ovaj tekst moje prvo lutanje. Mozda cu voditi blog redovno, mozda samo kada pozelim a mozda cu ga zanemariti..ne znam. Znam samo da ce moja glava uvek pisati i pisati i zvrljati mnostvo reci i imena i da ce uvek voleti proslost.