Zivot je kratak ali sirok.

Published on 23:51, 06/07,2012

Da li smo ikada na momenat stali i zapitali se Koliko vreme zaista brzo prolazi? Da li mi uopste smo svesni toga da stvarno sve funkcionise po principu 'danas jesmo sutra nismo' iako se mi trudimo da se odupremo toj definiciji postojanja?
I dok postojimo koliko zapravo ostvarimo sebe...
Ovih dana se osecam kao da setam ulicama za koje zapravo nisam sigurna koliko su moje i cesto cujem sebe kako govorim da sam na pogresnom putu, a cilj mi je sasvim nejasan. Istina je da su moje ambicije bile cistije i jasnije godinama unazad, kada sam bila nezrela po svim pitanjima zivota. Sada kada su mi svi objasnili kako Odrasla osoba treba da se ponasa, ja se ne snalazim u tome. Sve obaveze ispunjavam, radim sve ono sto zivot trazi od mene, zabavljala sam se previse kroz gimnaziju pa se sada ne zalim na dosadu..
'tako to biva kad se previse sniva'
I srecna sam jednim velikim delom sebe, ali.. pola mene je ostalo negde tamo nedovrseno i uplaseno. Na smrt preplaseno od rizika, puno misli o svemu negativnom i puno foliranja. Ponekad i ne znam koga foliram, a to je onih dana kada previse sebe foliram. Pricala bih o sebi, i kazem Svesna sam koliko zivot leti a ustvari sam ja najmanje svesna. Jer da znam to, onako istinski, i da kazem sebi 'Ej ova godina ti je proletela..kao da se juce otopio sav onaj sneg.' ne. Ja sebi to kazem kao da otpevam 'eci peci pec'
I onda znam da cu jednoga dana da se probudim i da imam samo gomilu ovakvih spisa a da necu imati nista konkretno od svog zivota.
Osim ljubavi- ali pitanje je i koliko neko moze voleti neostvarenu osobu koja stalno kuka. I sta ce se onda desiti sa mnom ako izgubim sve ovo sto sad imam, i ostanem na istome sa ovim sto vec sad nemam. Sa covek radi u tom trenutku? Koga onda voli i cemu se onda nada?